Kome se obraćaju nevoljnici, koga zazivaju unesrećeni, kome se obraćaju stvorenja i koga spominju svojim srcima?! Svi se oni obraćaju Allahu, osim Koga nema drugog boga.

Sveznajućeg Allaha moramo zazivati u teškoći i u blagostanju, kad nam je lahko i kad nam je teško, u iskušenjima … Njemu se moramo nastojati približiti u nedaćama, iskreno Ga i ponizno moleći, i On će nam poslati Svoju pomoć, naći izlaz i dati da izađemo kao pobjednici.

Uvijek imajmo na umu Allahove riječi: “Onaj Koji se odaziva nesretniku kad Ga zazove … ” (En-Neml, 62). Allah je Taj Koji spasi davljenika od davljenja, učini da se vrati putnik s puta, smiluje se iskušanom, pomogne obespravljenog, uputi zalutalog, izliječi bolesnog- pod uvjetom da Ga se za to iskreno zamoli.

Dove koje se uče kad je čovjek zabrinut, tužan i potišten možeš naći u hadiskim zbirkama (iz kojih ćeš još naučiti i to kako se treba ispravno obraćati Allahu, kako Mu se obraćati i moliti). A ako to naučiš i primijeniš, svako si dobro postigao; ako ti to bude uskraćeno, pravi si gubitnik To je tako, jer je upućivanje dove Allahu poslušnost i ibadet, čak je to vrednije od onoga što tražiš. Nadati se da neće biti zabrinut niti nesretan onaj ko ispravno i vješto uputi dovu. Mogu se prekinuti sve veze, ali veza s Allahom nikad se ne može prekinuti; mogu se pred čovjekom zatvoriti sva vrata, ali vrata Allahove milosti nikad se ne mogu zatvoriti. To je tako, jer je On blizu, sve čuje i odaziva se nevoljnicima kad Ga zamole. Allah, Neovisni, Jaki, Jedini, Slavljeni, poziva tebe, siromašnog slabog potrebi tog čovjeka, da Mu se obraćaš i da Ga moliš “Zovite Mene, Odazvat ću vam se… ” (Gafir, 60). Značenje je: kad dopadnete iskušenja i nesreće, spominjite Allahovo ime, tražite da vas pomogne i nađe vam izlaz i da pobjedu.

Padni Allahu ničice i slavi Njegovo uzvišeno ime pa ćeš biti slobodnjak na ovom svijetu, a spašen na ahiretu! Podigni svoje ruke i usrdno zatraži, budi uporan u molbi, očekuj da će ti se Allah smilovati, lijepo misli o Allahu i Njemu se sasvim posveti!