Robe Allahov, poslije gladi dolazi sitost, nakon žeđi napojenost, nakon neprespavane noći slijedi dubok san, poslije bolesti dolazi izlječenje … Isto tako, putnik se obično vrati s puta, izađe na Pravi put zalutali, unesrećeni brzo bude oslobođen nesreće, poslije noći zora zarudi: “A možda će Allah doista pobjedu dati, ili neki izlaz od Sebe pružiti … ” (El-Maida, 52)

Kad vidiš nepreglednu pustinju, imaj na umu da se iza nje nalaze zelene bašče i debeli hladovi, ili kad vidiš visoku planinu kojoj, tako rekavši, vrha nema, znaj da se, možda, ona baš na tom mjestu prestaje penjati u nebesko plavetnilo.

Sa suzama dolazi osmijeh, sa strahom sigurnost i smirenost … Iskušenje ne može uništiti iskrene vjernike, kao što vatra nije mogla nauditi Ibrahimu, alejhis-selam, jer ga je Allah sačuvao, naredivši vatri da bude hladna i spasonosna njemu, Ibrahimu; kao što more nije obuhvatilo Musaa, alejhis-selam, koji je iskreno, iz dna duše, rekao: ‘” …doista je sa mnom Gospodar moj, meni će stazu pokazati On!”‘ (Eš-Šuara, 62); kao što mnogobošci nisu mogli vidjeti Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, koji je u prijelomnim trenucima obradovao svog druga, Ebu Bekra, radijallahu anhu, rekavši mu da je Allah s njima, pa ih je obavila sigurnost i smirenost, a, odatle, i osjećaj pobjede.

Oni koji po svaku cijenu nastoje biti sretni, to jest oni koje ograničavaju njihove teške prilike, takvi doživljavaju samo nesreće i žive stiješnjeni jer su “kratkovidni”, a da dalekosežni je gledaju, saznali bi da griješe.

Stoga, nemoj biti potišten, ta nijedno stanje neće vječno trajati; a najbolji je ibadet očekivati izlaz od Allaha. Izlaz će doći, jer se vrijeme neprestalno mijenja, noći donose velike promjene, gajb niko ne poznaje, Mudri je svakim danom nečim zauzet …