Allah kaže: “O vjernici, potporu sebi pribavljajte strpljenjem i namazom … ” (El-Bekara, 153). Ako se prepadneš, ili ako te nešto rastuži, ili se zbog nečeg zabrineš, odmah klanjaj namaz, pa ćeš se smiriti, jer namaz, Allahovom voljom, otklanja tugu i brigu. Kad bi se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabrinuo zbog nečeg, rekao bi: “O Bilale, pozovi na namaz, odmori nas pomoću namaza!” A Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, najdraže je bilo obavljati namaz, u tome je osjećao neopisivu sreću i smiraj.

U biografiji jedinstvenih vjernika pročitao sam da su oni hitali obaviti namaz sa skrušenošću kad bi ih god stigla kakva nevolja ili iskušenje, pa bi im se vratili snaga i samopouzdanje i oživili bi svoje ambicije.

S  obzirom na to da je namaz najveći uzrok smirenosti, propisano je obaviti namaz u strahu (salatul-havf), to jest u borbi, kad na sve strane sijevaju ubitačne granate i sa svih strana dolijeću smrtonosna tanad.

Generacija koja je iskušana duševnim bolestima mora se vratiti u džamije, njene jedinke moraju padati ničice pred Allahom, prije svega, s namjerom da Allah njima bude zadovoljan, a zatim i s ciljem da se izbave iz te nesnosne patnje. U protivnom, suze će uzeti svoj danak, i tuga će, tako rekavši, pocijepati čovjekovo tijelo; a snaga, smirenost i sigurnost dolaze samo s obavljanjem namaza.

Kad bismo umovali, shvatili bismo da je jedna od najvećih Allahovih blagodati obavljanje pet dnevnih namaza. Naime, zbog namaza Allah oprašta grijehe, pomoću namaza podiže nas na visoke razine, liječi nas od raznoraznih bolesti, tješi u iskušenjima, daje nam duševnu čistotu, uvjerenje, zadovoljstvo …

I nimalo ne sumnjaj da su preko svake mjere nesretni oni koji ne posjećuju džamije, oni su nemjerljivo tužni i potišteni. Allah će učiniti da nastradaju i poništit će sva njihova djela.