Putuj po Zemlji, pa će ti grudi prostrane biti i nećeš se ni za šta brinuti. Putuj i razmišljaj o ajetima koji se nalaze u svemiru i na Zemlji, i vid jet ćeš Allahovu moć i ljepotu Njegova stvaranja. Slobodno izađi iz kuće i prošetaj lijepim, otmjenim parkovima, uspenji se na kakvo visoko brdo, spusti se u dolinu, popni se i na drvo, napij se slatke izvorske vode, pomiriši ružu … pa ćeš osjetiti slobodu u duši, i sreću, kao što je osjeti ptica dok leti, ali, hodeći po Zemlji prostranoj, ne zaboravi Stvoritelja.

Uporan boravak u tijesnoj sobi, pogotovu ako je čovjek besposlen, sigurno vodi u samoubistvo. Znaj da je tvoja kuća samo sićušni dio svijeta, i da si ti samo jedan od miliona ljudi. Ako to priznaješ, zašto se onda predaješ tuzi, zbog čega ne uživaš putujući po Zemlji?! Zašto sebi ne priuštiš užitak recitiranja Kur’ana u prirodi, uz cvrkut ptica dok pjevaju o ljubavi, ili pored potoka koji žuboreći govori o prevaljenom putu s vrha brda?!

Doktori preporučuju putovanje onima koji se nalaze u teškom psihičkom stanju, onima koje je skoro ubila monotonija rodnog mjesta. Zato putujmo, radujmo se i razmišljajmo: ” … i koji razmišljaju o stvaranju nebesa i Zemlje: ‘Gospodaru naš! Ovo nisi uzalud stvorio Ti! Slavljen neka si! Sačuvaj nas kazne u Vatri … “‘ (Alu lmran, 191)