Blagost uljepšava svaku stvar, a njeno nepostojanje pomućuje svaku stvar. Sretnici znaju da se ljudi pridobijaju pomoću lijepih, blagih riječi, osmijehom prilikom susreta. Vjernik je sličan pčeli: jede samo lijepo i daje med ukusni. Kad ti Allah pruži priliku da s nekim popričaš, nemoj ga od sebe otjerati, pridobit ćeš ga pomoću blagosti, a silom ćeš ga od sebe samo otuđiti.

Zaista, postoji kategorija ljudi čijoj se pojavi svijet raduje i željno ih očekuje, jer su omiljeni kad govore, i kad daju, i kad uzimaju, i kad se pojave, i kad ih nema  u društvu.

Pridobijanje ljudi vještina je kojom vladaju čestiti, plemeniti, i zato su oni uvijek u centru pažnje: ako su prisutni, ljudi se prema njima lijepo ophode; ako su odsutni, ljudi pitaju za njih i uče im dove.

Sretnici se u svom ophođenju prema ljudima pavode i za sljedećim ajetom: “Ti na zlo onim dobrim uzvrati, pa će onaj što je neprijateljstvo izmedu njega i tebe odjednom tebi prijatelj prisni postati!” (Fussilet, 34), to jest, pomoću svojih emocija, prijatne blagosti i nevinog opraštanja oni praktično potiru zlobu koja se nalazi u ljudima, nastoje zaboraviti zlo koje im je neko nanio i ustrajavaju u činjenju dobročinstva. Na ružne riječi njima upućene postupaju kao da ih nisu ni čuli, žive u miru. U hadisima stoji: “Musliman je onaj čovjek od čijeg su jezika i ruku mirni drugi muslimani. A vjernik je onaj čovjek kome ljudi bez imalo straha mogu povjeriti svoje živote i imetke“; ‘:Allah mi je zapovijedio da održavam vezu s onima koji me izbjegavaju, i da opraštam onima koji mi nepravdu nanose, i da dajem onima koji mi uskraćuju. ” Tu je i sljedeći ajet: ” …koji gnjev savlađuju i koji svijetu praštaju … ” (Alu lmran, 134). A takvi zaista zaslužuju nagradu još na ovom svijetu, a to je smirenost i sigurnost. Njima na ahiretu pripada velika nagrada, u blizini Gospodara Milostivog, Svemoćnog, u džennetskim baščama i među rijekama, na mjestu istinskom.