Резултат слика за bismillah square png

O ovome smo već nešto kazali, a želja mi je ovaj fenomen na ovom mjestu bolje objasniti. Nije zgoreg ponoviti da nas časni Kur’an uči ovom principu, kad kaže: ‘”To što ti dajem ti uzmi i od zahvalnih ljudi budi!“‘ (El-E’raf, 144)

Imajmo na umu da je većina prvih učenjaka i običnih ljudi bila siromašna, ponekad čak bez onog osnovnog za život, a kamoli da su imali prostrane kuće, snažne jahalice, vrijedne sluge itd. Pa, ipak, mnogi od njih živjeli su sretno, štaviše, tu su sreću prenosili i na druge ljude. Zašto? Zato što su ono što su imali koristili na ispravan način, pa je Allah, dželle šanuhu, blagoslovio i njih, i njihovo vrijeme, i njihove sposobnosti. Nasuprot njima je kategorija ljudi koji imaju obilan imetak, i djecu, i svakojake blagodati, a opet su nesretni. Zašto? Zato što su zanemarili istinu i odstupili od urođene prirode, Allahove vjere. I upravo je to neporeciv dokaz da se sreća ne može dosegnuti samo bogatstvom.

I sam znaš da postoje ljudi s najvišim svjetovnim zvanjima, ali se za njih ne zna kad je riječ o njihovom širenju znanja, njihovom dobrobiti ostalih ljudi; nikakve pozitivne tragove iza sebe ne ostavljaju. A postoje i oni s ograničenim znanjem, koji su učinili pravi preporod u popravljanju stanja ljudi i pribavljanju koristi društvu.

Ako želiš biti sretan, budi zadovoljan i izgledom koji ti je Allah dao, svojim društvenim statusom, bojom glasa, moći zapažanja, prihodima … A neki skromni učenjaci još su rigorozni ji glede toga. Oni vele da čovjek ko ji želi osjećati sreću mora biti spreman na zadovoljstvo i s daleko nižim statusom, prihodima i sl. Stoga su spjevali stih: “Ako si pronicljiv, znat ćeš da je najveća sreća, željeti da imaš mnogo manje od onoga što Allah ti daje.”

Usput, možemo spomenuti imena ljudi koji se nisu mogli baš pohvaliti svjetovnim statusom, ali ih je his tori ja ipak zabil ježila. Izmedu ostalih, to su: Ata b. Ebu Rebbah, svojevremeni autoritet medu učenjacima, bio je štićenik, tubasta nosa, paralizirane ruke, upadljivo kovrčave kose; El-Ahnef b. Kajs, najblaži Arap svih vremena, bio je jako mršav, grbav, kratkonog; El-Eameš, svojevremeni muhadis, bio je takoder štićenik, kratkovid, izuzetno siromašan, nosio je pohaban u od jeću, ni je se imao čime dotjerati, a niti svoju kuću urediti …

Ma ne moramo o njima govoriti! Zašto se ne sjetimo odabranika Božijih, najboljih ljudi, vjerovjesnika, alejhimus-selam?! Mnogi su bili pastiri, Davud je bio izrađivač pancira, Zekerijja stolar, Idris krojač …

Dakle, tvoja je istinska vrijednost u tvojim sposobnostima, djelima, u doprinosu koji nudiš drugima i lijepom ponašanju, pa stoga ne žali ako nisi napadno lijep, ili izuzetno imućan, ili ako nemaš potomstvo … Bit ćeš sretan ako budeš zadovoljan onim što imaš: “Mi medu njima raspodjeljujemo što im je za život potrebno na svijetu ovom … ” (Ez-Zuhruf, 32)