Strpljivost je osobina kojom se mogu okititi samo oni jedinstveni ljudi, koji dobrodušno prihvataju neprijatnosti, s velikom snagom i voljom za životom. Šta bi se desilo da ljudi nisu strpljivi?! I postoji li, uostalom, drugo rješenje i druga poputnina osim strpljivosti?!

Jedan je velikan uvijek bio na nekakvom iskušenju, kad god bi jedno minulo, drugo, još teže, snašlo bi ga, ali se on “naoružao” strpljivošću i oslanjanjem na Allaha. To ga je potakla da spjeva sljedeće stihove: “Vrijeme u kojem živim ne poznaje me dovoljno, ne zna da sam čvršći od njega, i da su iskušenja njegova bezazlena./Pokazivalo mi je koliko obijesno može biti, a ja njemu pokazah kako se ponaša onaj ko se strpljivošću okiti.”

Strpiti se mogu samo dobri, čestiti vjernici. Sjetimo se situacije kad se Ebu Bekr, radijallahu anhu, razbolio, pa su ga posjetili neki ljudi i upirali: “‘Hoćeš li da pozovemo ljekara?’, zabrinuti, upiraše prisutni. On samo odgovori: ‘Ljekar me već pregledao.’ ‘I šta je konstatirao?’, uporni su. On odgovori: ‘Rekao je da čini što je Njemu volja.”‘ (Oni rada shvatiše da Ebu Bekr, radijallahu anhu, misli na Allaha.)

Budi strpljiv, a strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomoć, i nadaj se izlazu, budi siguran u lijepu konačnicu, teži da zaslužiš nagradu, da ti zbog kušnje koje dopadneš budu oprošteni grijesi. Strpi se ma kakva te nesreća zadesila, jer pomoć dolazi sa strpljenjem, izlaz s nevoljom, last s mukom.

Čitaj biografiju velikana koji bijahu strpljivi u izuzetno teškim kušnjama i ostaše dosljedni istini. I ne bi prošlo mnogo vremena, a oni su osjetili olakšanje, svjedo i izlaz. Štaviše, neki se čak nisu ograničili samo na strpljivost, već su prizivali iskušenja govoreći: “O neprilike, ako imate još nešto za čim posegnule niste, a čime se plemići ponižavaju, posegnite za njim i mene ponizite!”